Odrasti u Molnarovom romanu Junaci Pavlove ulice
Sažetak
Rad se bavi čitanjem klasika svjetske književnosti za djecu, Molnarovog romana Junaci Pavlove ulice (1906), analizom i interpretacijom značenja reprezentiranih u simboličkom konstruktu djetinjstva. Razumijevanje ovog djela vođeno je namjerom da se propitaju čitalačke pozicije i mogućnosti, raslojene u iskustvima dječijeg i odraslog čitatelja. Na tragu teorijskih postavki o ambivalentnosti teksta u književnosti za djecu (Shavit, Nodelman) propituju se oblici udvajanja u sistemu narativnog posredovanja romaneskne priče. Specifičnosti pripovijedanja, priča djetinjstva, njen junak i prostor kojim se kreće nameću se kao instance zahvalne za ovu analizu. Kontekst objavljivanja romana (1906), turbulentni trenutak smjene društvenih paradigmi i nagovještaji Velikog rata, kao i predodžba djetinjstva u tragičnim okosnicama gubitka i žrtve, okvir je unutar kojeg se traga za značenjskim implikacijama ovog teksta.
