Jezičko-stilske karakteristike mevluda Hafiza Seida Zenunovića

Sažetak

U radu smo protumačili etimologiju lekseme mevlud, semantički je opisali, ukazali na polisemičnost ove lekseme u bosanskome jeziku; naziv za prigodne vjerske manifestacije, te naziv za zbirke pobožnih pjesama. Također smo se osvrnuli i na ulogu mevluda u bošnjačkoj tradiciji, povode organiziranja ovakvih programa, razvoj mevluda kao posebnog književnog žanra kod Bošnjaka, te smo ilustrirali mevludske spjevove na bosanskome jeziku i njihove autore, među kojima je i hafiz Seid Zenunović iz Koraja (1875–1932).

Esencijalni dio rada predstavlja analiza jezičko-stilskih osobenosti Zenunovićevog mevluda, nastalog 1929. godine na arebici, u izdanju Islamske dioničke štamparije u Sarajevu, te kontrastiranje sadržaja i jezika ovoga izdanja s nekim kasnijim njegovim izdanjima priređenim na latinici.

Posmatrajući mevludski tekst hafiza Zenunovića u kontekstu vremena njegovoga nastajanja, potvrđujemo da je imao istančan osjećaj za svoj jezik, da je bio naglašenoga lirskog senzibiliteta. Neka odstupanja od standardnoga jezika samo su djelimično rezultat utjecaja kolokvijalnoga govora područja na kojem je autor živio, a više su u svrsi stilogenosti teksta, odnosno njegove metrike.