O boli i tijelima koja su važna

Sažetak

U fokusu rada je pitanje artikulacije boli u pjesničkim zbirkama Promotivni spot za moju domovinu (2010) Adise Bašić i Do smrti naredne (2016) Senke Marić. Dva poetska tekst govore o suočavanju s rakom i mastektomijom (Marić) te brizi za majku oboljelu od karcinoma i suočavanju s njenom smrću (Bašić), postavljajući pitanje kako govoriti/živjeti o/s boli. Iako je psihičku i fizičku bol teško riječima izraziti, kako navodi Scarry (1985), potrebno je ne dopustiti da bol postane oznaka nijemosti i neizrecivosti, budući da neizrecivost ima političke posljedice (Scarry) jer oni koji trpe bol ostaju nevidljivi i izolirani u svom "carstvu". Rasute unutarnje i vanjske manifestacije fragmenata života okupiranog bolešću i boli objelodanjuju nam da društvo/kultura ne vidi i ne želi vidjeti pojedinačne slučajeve, posebno one koje podsjećaju na smrt i remete mit o društvenom napretku. Stoga, književna imaginacija koja govori o drugom, artikulirajući bol i uvodeći glasove onih koji pate, uključuje i čini vidljivim/djeljivim/javnim ono što društvo svojim sofisticiranim procedurama potiskuje, tabuizira i zanemaruje.