Poetika sjećanja u romanima Čovekova porodica i Istorija bolesti Tvrtka Kulenovića
Ključne riječi:
historija, sjećanje, pamćenje, mjesta sjećanja, svjedočanstvo, individualna riča, prečitavanje historije.Sažetak
Sjećanje se odnosi subverzivno prema poretku koji je uspostavljen u svijesti, kako navodi Aleida Assman i u ovom radu se polazi od postavke da sjećanje ima remetilačku dimenziju. Rad istražuje načine kojima se u romanima tretira i aktualizira odnos sjećanja, zaboravljanja, pamćenja i historije. Budući da istraživanje polazi od književnog teksta, u radu se iščitava na koji način se u Kulenovićevim romanima pripovjedačevim sjećanjaima reprezentiraju događaji iz prošlosti u kojima pratimo dramu pojedinca koji se našao u vrtlogu strašnih historijskih zbivanja, pokazujući subverzivnu stranu sjećanja koja dovode u pitanje pamćenje kolektiva i historijski diskurs. Književne naracije proizvode dekonstrukciju društvenog modela pamćenja, čime se dovodi u pitanje ideološka i politička hijerarhija te se destabiliziraju vladajuće interpretacije historijskih zbivanja. Književni tekst onemogućava stabiliziranje kulturnog pamćenja i njegovo pretvaranje u statičan prostor, time što se sjeća potisnutog u nama. Rekonstruirajući prošlost posredstvom sjećanja, u romanima Tvrtka Kulenovića se traga za neispisanim stranicama historije, neispričanim ljudskim sudbinama satjeranim na margine historije, a pripovjedač se individualnim/ličnim sjećanjem i pamćenjem suprotstavlja različitim konceptima zvaničnog, opisujući trenutke iz svakodnevnog života, djetinjstva i mladosti. Upravo to aktiviranje rubova kulturnog pamćenja djeluje subverzivno na zvaničnu historiju.
